“SVE ŠTO TREBAM ZNATI NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU”
Robert Fulghum
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ovdje naučio:
- Sve podijeli s dugima.
- Igraj pošteno.
- Ne tuci ljude.
- Svaku stvar vrati gdje si je našao.
- Počisti za sobom.
- Ne uzimaj što nije tvoje.
- Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
- Peri ruke prije jela.
- Pusti vodu u zahod.
- Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
- Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
- Svakog poslijepodneva odspavaj.
- Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga.
- Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI.
Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kome živimo – i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto.”